ponedjeljak, 22. veljače 2016.

Početak 3.

Zadovoljavanje kriterija

Što je zapravo biti normalan? Može li itko odgovoriti na to pitanje? Relativan je pojam. Tvoja normalnost je moja ludost. Također, tvoja ludost je moja svakodnevnica. Norma koju svi moramo ostvariti je više-manje banalna. Od nas se ne traži da pokazujemo svoje talente. Iznimke postoje. Od nas se traži rad, jedan dosadan, ponavljajući, previše vremena oduzimajući rad! Hoćeš li završiti u skladištu ili na traci, hali, tvornici, za računalom, u polju, na moru? Izaberi. Barem toliko možeš.

Neće te ispunjavati. Zato ćeš nastaviti ispraznim životom. Nećeš pronaći smisao i to te će dotući! Naizgled dobre okolnosti postaju zamka koje te udaljavaju od pravog blaga pored kojeg svakodnevno prolaziš. Nisi ti kriv. Veći igrači ovdje određuju pravila. Tvoja borba protiv njih je svakako nerealna. Uz pravu podršku imaš izglede, žalosno je što tu podršku ćeš teško prepoznati.

Hoćeš li zadovoljiti kriterije? Većina ima svoje koje uspješno zadovoljava. Da li je to dovoljno? Razmisli o ovome. Gdje si naučio po kojim kriterijima da se ponašaš?

Početak 2.

Radost

Unatoč svemu ostaje radost.
Premda si zatrpan brojnim obavezama.
Premda si suočen sa kroničnom bolešću.
Premda si u kušnjama.
Premda negativno gledaš na sebe.
Premda ima problema.
Premda si u progonstvu.
Premda ti se ljudi protive.

Zahvalan si što ti se to događa.
Jačaš se kao osoba.
Razvijaš se, tvoj karakter se oblikuje.
Ne ovisiš više o dječjim potrebama.
Postaješ čovjek koji može razlikovati.
Postaješ čovjek koji želi razlikovati.
Pronalaziš ljude koji su slično proživjeli.

Da, unatoč svemu ostaje radost.
Nekad nije toliko vidljiva. 
To je također njezina vrlina.
Poštuj njezinu privatnost.
Koristi je pravovremeno.

Početak 1.

Škole (uvod)

Misliš da si uspio? To je to? Čestitam. Možda i preživiš. Dakako da si u zabludi, čovječe. Nema toga, koliko god si se trudio da uđeš, najlakše je frknuti van.Ne pita se nitko imaš li još toliko energije s kojom si harao kad si uspio dogurati ovdje gdje si bio jučer. Zašto jučer? Zato što danas više ne zadovoljavaš. Hoćeš li se sažalijevati ili ćeš pokušati još jednom?

Prakse (zaplet)

Moj odgovor je potvrdan. Idem ganjat ovo. Do kraja, koliko god bile udaljene granice do kojih moram trčati! Opstanak je potreban iz više razloga. Vjerojatno je najvažnija želja za životom. Većina nas razumije što pričam. Manjina izvršava samoubojstva. Dakle, hajdemo!

Rupa ( završetak)

Ne znam. To tek slijedi. Ovo je vjerojatno prosjek završetka kakvog priželjkujem. Da se ne uzoholim i da ne propadnem. Nego da sam u rupi gdje ipak dopire svjetlost i voda.

ponedjeljak, 1. veljače 2016.

Hipokrit

Hipokrit u antičkoj Grčkoj je bio termin za glumca odnosno osobu koja namjerno zavarava druge.



Zadnji pogled, zbrka misli. Ovo je oproštajno pismo koje sam dobio i nosio ga svaki dan, sanjao svaki tjedan. Danas ga bacam u vatru. Ne žalim što sam te toliko nosio, razmišljao o tebi. Došao je trenutak kad mi više nema smisla, činiš me tužnim. Ne mogu pamtiti tvoje najbolje dane. Ubijen tvojim padom i načinom kojim si me uvjerila u njegovu istinitost. Odlična gluma. Slika je trenutak kojim sam te želio pamtiti. Naš  pogled na ovaj svijet. Vjerujem da u tvojoj perspektivi sad ima više boja.