četvrtak, 17. prosinca 2015.

Prvi dan, treći dio


Oštre boje i mrtvilo

Što vidiš? Deset bali sijena, nekakav znak i šumu? Što ja vidim? Vidim ljeto, osjetim vrućinu, grbavu cestu, pun autobus i sve njegove blagodati. Ne mislim zbilja na blagodati, ne budi lud. Drago mi je što sam uslikao ovaj prizor. Uhvatio trenutak koji je osvježio putovanje. Drago mi je da osoba koja je sjedila pored mene i danas pored mene. Ipak ima smisla.

Prvi dan, drugi dio

Nema zidova

Mjesto gdje prebivam, stolica na kojoj sjedim. Uspomene lošijih vremena u materijalnom smislu. Pitaju te gdje sada ideš. Što napraviti? Svodi li se dan na ponavljanje određenih radnji? Osjećaj kao da sam na ploči šaha, nema zidova ali sam ograničen kretnjom, brojem pokreta. Krivi korak i ispadam iz igre. Igre koja je u ovom slučaju život. Mogu li se održati, rutinu prihvatiti i preživjeti.

Prvi dan


Tko si ti? 

Važno pitanje i još važniji odgovor. Definira te kao čovjeka. Daješ drugima priliku da te ne moraju upoznavati. Svu svoju osobnost im plasiraš u par minuta. Dobra je stvar ako si iskren pri odgovoru, povratna informacija te otrijezni. Reakcija druge osobe ti pokazuje gdje zapravo stojiš. Ovo je početak jedne čudne priče i rješavanja misli koje lebde oko mene.