Nema zidova
Mjesto gdje prebivam, stolica na kojoj sjedim. Uspomene lošijih vremena u materijalnom smislu. Pitaju te gdje sada ideš. Što napraviti? Svodi li se dan na ponavljanje određenih radnji? Osjećaj kao da sam na ploči šaha, nema zidova ali sam ograničen kretnjom, brojem pokreta. Krivi korak i ispadam iz igre. Igre koja je u ovom slučaju život. Mogu li se održati, rutinu prihvatiti i preživjeti.
Nema komentara:
Objavi komentar